ponedjeljak, studeni 20, 2006
Utorak vece, Saloon, Zagreb...
Slaven je bio fraer... rane dvadesete, zgodan, cupave kose i prodorno-zelenih ociju... Kazu da je prosao svasta po ratistima i da je bio malo "munjen"... Svidjali su joj se takvi tipovi... Oduvijek su joj bili drazi ti neki "opasni" od onih dobrih,finih maminih sincica, iako je trenutno izlazila s jednim bas takvim.. dobrim deckom... Veceras je bila vani s curama... i uzivala u svakoj sekundi...
U jednoj ruci je drzao pivu, u drugoj cigaretu, i kao nesto se klatio u ritmu... Imao je slobodnu noc i znao je kako ce je iskoristiti.... A sutra opet u Karlovac... ili Zadar.... Sanja je doplesala do njega i izazovno se nasmijesila... Uf, kakvu slatku facu ima.. I kako opako izgleda u tim uskim trapericama... Ipak, bila je cura njegovog kolege i znao je da ju ne smije tako gledati...
- Di si, Sanja? Sto ima?
- Nis.. evo me malo s curama... Sutra mi je rockas, pa slavimo...
- 18.?
- Ahaa..
(uf, sto bi joj radio....)
- Pa, lijepo! A di je dragi?
- Radi...
Otplesala je dalje, cijelo vrijeme se smjeskajuci i masuci svojom dugom, zlatnom kosom...
Odjednom su se cure negdje izgubile, a njoj je postalo strasno zagusljivo.. Krenula je prema izlazu...
- Di ces?
- Idem van. Treba mi zraka. Aj' samnom...
(opet mu se nasmijesila...)
- Ajde...
Poceli su pricati nesto o Saloonu, o Zagrebu, o tome sto bi htjeli radit kad se sve zavrsi.. Odjednom je rukom krenuo prema njenom licu, uhvatio pramen njene zlatne kose, omotao ga oko prsta i pokusao je privuci k sebi.. svojim usnama... zelio ju je otkad ju je prvi put vidio s prijateljem...
Drsko ga je odgurnula...
- Ja sam stvarno izisla van samo uhvatiti zraka!
(Ma daj? Puk'o je...)
Izvukao je pistolj iz zadnjeg dzepa traperica i uperio joj ga u sljepoocnicu...
- Ajmo se kladit da ja tebe sad ovdje mogu natjerat da uradis bilo sto! (samo napola se salio)
- Ajmo se kladit da uopce nemas metaka u tom pistolju neg' se samo ku*cis bez veze!!! (mrtva hladna gledala ga je ravno u oci... ludjakinja...)
Jednim potezom ruke skljocnuo je necim, a pet-sest metaka je ispalo iz pistolja, zazvecalo asfaltom i skotrljalo se prema trotoaru.... Okrenula se na peti i sigurnim korakom krenula niz ulicu... suze su frcale iz ociju i slijevale se niz obraze... Par sekundi ju je gledao u nevjerici, a onda se proderao za njom:
- Oprostiiii.... Nisam tako mislio... Sve je krivo ispalo.......