Imala je 35 godina I upravo je kupila svoj prvi stan. Tocnije, kupila je malu zapustenu garsonijericu u nekoj staroj zgradi u predgradju. Ali bila je samo njena i to ju je cinilo najsretnijom curom na svijetu! Majstori su rusili zidove, mozgali kako najbolje da ispregradjuju prostor od 35 kvadrata da zalici na normalan funkcionalan stan. Mastala je o tome kako ce izgledati kad sve bude gotovo, u glavi slagala boje i uskladjuvala detalje... Konacno je uz pristojan posao imala i svoj stan. Jos samo da nadje nekoga s kim ce dijeliti svoju srecu i zivot ce joj biti savrsen...
Mrzovoljno se penjao uz stepenice tipicne engleske zgrade trokatnice i razmisljao o jutru iza sebe. Imao je 33 godine, a osjecao se star i umoran kao da ima duplo vise. Zivot ka nije mazio. Prebrzo je odrastao. Na silu.
Subota jutro. Cekala je elektricara. Kasnio je. Iz razmisljanja ju je prenulo zvono na vratima. Kocacno, mislila je. Mrzovoljno je otvorila vrata i ugledala najseksi plave oci koje je ikad vidjela uokvirene divljim smedjim kovrcama koje su ispadale iz tamnoplave bejzbol kape.
- Igor, elektricar. – rekao je poslovno dok mu je pogled za sekundu skrenuo prema njenim bradavicama koje samo sto nisu probile bijeli kasmirni dzemper.
- Pretpostavila sam. Vanja. – odgovorila je hladno i nastavila mehanicki objasbnjavati sto tocno zeli da on uradi i usput snimala koliko je seksi, cak i u poderanom radnickom odijelu.
Par sati kasnije gledala je njegove misicave ruke kako prckaju oko posljednje uticnice, a zelja u njoj je postajala sve jaca i jaca...
- Eto, to bi bilo to! – premuo ju je iz fantazije.
- Hvala ti. Moze kava? Turska?
- Imas tursku? Moze, uvijek sam za!!! – nasmijao se.
Dok je stajala pored stednjaka, cekajuci da kava zavri, prisao joj je s ledja, i poljubio ju u vrat. Sledila se od strasti. Okrenula se prema njemu i usne su im se spojile. Par sekundi kasnije i tijela....
Kava je odavno prekipila. Ostao je samo njen miris u zraku…
Vanja je polako dolazila k sebi i mislila kako odavno nije toliko uzivala s nekim. Mozda cak nikad. Igor se zurno obukao, poljubio je u celo i prosaptao:
- Idem. Zvat cu te. MORAMO se opet vidjeti!
I vidjeli su se. Ne jednom. Seks je svaki put bio jos bolji, ludji i strastveniji nego prethodni. Oboje su osjecali da sun e samo soulmates nego i sexmates...
Jednog nedjeljnog popodneva, poslije par sati hedonizma, zajedno su se tusirali i opet malo mazili dok im se voda slijevala niz vrela tijela... Vanja je posegnula za pjenom za tusiranje i pocela ga maziti baloncicima...
- Neee! – izletio je iz tusa kao opecen.
- Sto ti je? – gledala je za njim zbunjeno.
- Ja se nikad ne tusiram mirisljavim pjenama. Samo vodom!
Dok se zurno brisao i oblacio, u Vanjinoj glavi su se pocele paliti neke lampice. Nije htjela tako razmisljati, a ipak je morala pitati:
- Da se ne vidjas ti s nekim drugim?
Sutio je i blijedo je gledao, ne prestajuci s oblacenjem.
- Ma, da nisi ti ustvari ozenjen?!?!
I dalje je sutio. Sad je vise nije mogao ni gledati. Navukao je cipele i izletio iz stana.
Znao je da posljednji put izlazi iz tog stana. Znao je da gubi nesto sto mu je postalo jedina svijetla tocka u zivotu. Dok se spustao stepenicama dobro poznate trokatnice, misli su ga vratile zeni i njenom neprekidnom zvocanju... Cak i klinci su mu trenutno isli na zivce. Nema “Dobro jutro, tata.. kako si?” Samo: “Daaaad, vidi sto ja hocu za Christmaaaaas!!”. Postali su pravi mali materijalisticni Englescici!
Vanja se naslonila na netom zalupljna vrata i jecala... Zasto je morala postavljati ta glupa pitanja? Zasto nije mogla sresti nekog normalnog, slobodnog i iskrenog? Zasto...
Opet ce Bozic provesti sama....