PER ASPERA AD ASTRA
Skitnica
Blog
utorak, listopad 3, 2006

Dublin.
Subota vecer @ Gogarty's...
Bend svira irski folk... Pljesci, lupkanje nogama i poskakivanje u ritmu ispunjavaju cijeli pub... Taj ritam i to veselje se stvarno treba dozivjeti... Brze je valjda i od flamenca...Piju se hektolitri Guinnessa... U mom slucaju s malo borovice - da ubije gorcinu...
Ulazi tip - visok, mrsav, simpatican koliko to jedan Irac moze biti (svi su narandzasti i pjegavi), u nekakvoj blijedo zelenoj majici, "vojnickim" hlacama i crnim martensicama, s minimum sest nausnica u lijevom uhu i jos par u desnom - i sjeda ravno do benda. Mislim si: tko je ovaj?! Definitivno bi ga prije mogla zamisliti na nekom tehno rejvu kako nabomboniran baulja okolo.
Ali.. sjeda tip i iz ruksaka pocne vaditi frulice - od svih mogucih instrumenata na svijetu - frulice!!! Raznih debljina i duzina... I pocne ih marljivo redati na stol, jednu do druge, kao djecak olovne vojnike pred "bitku" s prijaeljem... Uzima jednu, puhne dva-tri puta, testira valjda nesto...  Namjesta mikrofon, jedva primjetno kimne glavom prema vodji benda i pocinje svirati... Wooow... Kakav zvuk! Kakva snaga i njeznost... Kakva spontanost i preciznost... 
Sljedecih par sati nisam prestala gledati u njegove duge, blijede, pjegave prstice i slusati caroliju koju proizvode... 

skitnica @ 22:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare