četvrtak, studeni 9, 2006
Malo je stvari u zivotu koje me ostave bez teksta, a jos manje onih koje uz to izazovu i navalu suza - radosnica ili tuznica ne znam ni ja... Jedna takva stvar, ili osjecaj, je KINDNESS (nema nase rijeci koja bi bila dovoljno dostojan prijevod!)...
Danas, poslije teskog dana na poslu, guzve u podzemnoj, nadrkanog vozaca autobusa, hladnoce i sivila, na stolu me docekao zuti paketic... sa hrvatskom markicom... Znam od koga je, najavljeno je njegovo stizanje jos prije par dana, a ipak me nekako iznenadjuje...srce kuca ko ludo, a ruke mi se tresu dok trgam selotejp i otvaram poklopac...
Prvo ispada vrecica sa mojim omiljenim slatkisima - Kikici, Linolada, Kolumbo... sve tako pomno birano kao sto moze izabrati samo netko tko me zna cijeli zivot... nekad, kad smo imali novaca za samo po jednu kutijicu Kinderlade dnevno, dijelili smo... tebi crno, meni bijelo... Boze, kako je to davno bilo!
Sljedece otvaram neki suskavi papiric i ispada presladak komad nakita.. narandzast... moja najdraza boja... znas ti!
Ima jos... omot odaje da je nesto iz mog omiljenog ducana koji uvijek prvi posjetim kad kod stignem doma... Svatko od nas ima svoje ovisnosti (priznali mi to ili ne), a ti tako dobro poznajes moje! Nestrpljivo kidam papir, a na stolic ispred mene pada skupocjena tkanina u predivnoj boji... ne bi bolje izabrala ni da sam sam birala!
Na kraju, na dnu zute kutije, koverta.. cestitka... svaka mrvica bijele povrsine ukrasena tvojim dobro poznatim rukopisom... samo ti se ovako znas igrati rijecima da ne znam bil' plakala il' bi se smijala... pa radim i jedno i drugo.. istovremeno...
HVALA TI!!!!!!!