PER ASPERA AD ASTRA
Skitnica
Blog
petak, studeni 24, 2006
(Odlazim ti zauvijek...)

Odlazim ti zauvijek.
Tumaram ulicama pustim sasvim tiho
da ne ometem djecu sto se skrivecki ljube
u tamnim kutovima zamracenih ulaza.
Nocas necu plakati.
Razmisljam o ljudima koji su me nekad voljeli,
a danas bi plesali na mom grobu.
Ne mrzim ih! Obuzima me tek tupo zaljenje.
U daljini se cuje muzika. Daj nam sunca...

Odlazim ti zauvijek.
Hodam nocas ulicama tvojim posljednji put.
Osluskujem sum tvog krvotoka.
Noc je punog mjeseca.
Lijepa i sablasna u isto vrijeme.
Iz necijeg dvorista dopire zavijanje pasa.

Odlazim ti zauvijek.
Vise ne nikad necu vratiti da prosetam ovim stazama.
U mislima se mijesa vriska djece s igralista
i koracnica vojnika, prvi poljubac i prva granata;
zvono s crkve i zvuk sirene za uzbunu.
Brda moja i borove sume ostat ce tek sjecanje.
I hladne zime i metarski snjegovi... tek sjecanje.

Odlazim ti zauvijek.
Gledam mramornog Nazora sto sjedi na konju i cita.
Pise li u njegovoj knjizi u sto ce se izroditi moj rodni grad
dok ce se san o moru razmiliti
po nepreglednoj ravnici tamo nekakve Panonije?!
Da sam se barem rodila tisucu godina ranije!

Odlazim ti zauvijek.
Krecem stazom sto su je utabale
tisuce teskih stopa prije mojih.
I oni su nekad vjerovali da te mogu promijeniti!
Odlazili su ljudi s koferima i djecom u narucju
mastajuci o obecanoj zemlji tamo, iza velike rijeke.

Odlazim ti zauvijek.
Odlazim bez suza, sutljivo i spokojno.
Znam da tako moram.
Jos samo jedan pogled na bezglasnu Gacku
sto poniruci nosi tvoju povijest u tamne labirinte zemlje;
jos samo jedan pogled na borove sume i brda pod snijegom
iza kojih maglovito proviruje zora
dok ja odlazim zauvijek.............

(zima '94.)


skitnica @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare