Ne volim Nove Godine...
Uglavnom slavim radi prijatelja, radi dragog... Nikad radi sebe.. Jer sjecanja se uvijek vrate na tu sugavu Novu '92. Tocnije 31.12.1991.
Te noci jedna je vojska odlucila ne slaviti, nego napasti (ili osloboditi - ovisno o kutu gledanja) jedno selo... Naredba je, kazu, bila pobij i pali... da... umjesto popij i slavi... Glavom su platili "samo" jedan starac i jedan mentalno bolestan covjek... a zivotom je, izmedju ostalih, platila jedna kuca... kuca koja je tu stajala i u prvom i u drugom svjetskom i nikom nije smetala... velika, kamena, oslikana rukama umjetnika koji je u njoj proveo svoje djetinjstvo na pocetku 20. stoljeca i posjecivao je sve do starosti... kuca koja je izdurala tri-cetiri generacije i cuvala tajne djecjih igara, obiteljskih nerazmirica, pomrbi, slavlja i sahrana...
Jedan potez sibice i ko da sve to nikad nije ni postojalo..........
Mi iz grada smo dvogledima gledali dim u daljini i pitali se sto se dogadja........
Par godina kasnije sjedim s mamom kod nekoga u gostima, do nas sjede decki u uniformama i pocinju pricu o paljenju Sela...
Ne mogu sutjeti, kazem - netko od vas je zapalio moju djedovinu...
Mama me gura nogom ispod stola i sikce da sutim... a-a...
Tip me pita cija sam, tko mi je deda.. govorim... kaze - da, ja sam bio.. gleda u pod.. zao mu je, kaze, znao je mog dedu.....
ja ne znam sto da kazem na to... sutim i blijedo ga promatram... tek 4-5 godina stariji od mene.... hocu vristati na njega, izudarati ga..... a znam da nema smisla... njegov kolega govori:
Jebi ga.. rat je... svi smo mi zrtve..............
Trebalo mi je 13 godina da opet skupim hrabrosti, da odem do tog zgarista... Iako je tek par kilometara od mog stana, godinama ga nisam ni mogla ni htjela vidjeti... svi nagovori mame, rodjaka, prijatelja da odem to vidjeti i da se pomirim s tim i stavim stvari u ladicu zaborava bili su neuspjesni... do prosle godine... ostisla sam, isplakala se... i sad sam mirna...
Samo i dalje ne volim Nove Godine....
A VAMA I DALJE ZELIM SRETNU NOVU...
I NEK VAS OVA MOJA PRICA NE RASTUZI....................................