ponedjeljak, rujan 25, 2006
Prasina pocinje ovijati sva ona lijepa sjecanja
dok zrak mirise na krv.
Ponekad ti se pozelim osvetiti
iako ne znam zasto... Bolis me!
Izgubili smo se u trazenju krivca...
Gutam slinu i kazem glasno: "Proci ce."
Viknem "Proci ce!" - i onda boli jos jace.
Trazim zaborav u tudjem zagrljaju.
Bar si me naucio da postujem
covjeka koji me voli.
Iz ostataka ponosa sagradio si zeljezni oklop.
Neka. Sacuvaj ga za neke tudje maceve.
Ja cu preboljeti sto vise ne zelis
da cekamo zoru zajedno,
samo ti ne mogu oprostiti sto mi nisi oprostio.
(ljeto '95.)